CGM osnove
U tehnologiji mjerenja kalibracija je usporedba mjernih vrijednosti koje isporučuje uređaj koji se ispituje sa standardom kalibracije poznate točnosti. Takav standard može biti još jedan mjerni uređaj poznate točnosti mjerenja. Poznavati točnost mjerenja znači i poznavati raspon pogreške. U svjetlu tehničkih pomagala za liječenje šećerne bolesti CGM uređaj danas još nije moguće razdvojiti od glukometra. Osim FCGM uređaja koji nemaju ni mogućnost kalibracije, danas dostupni rtCGM imaju zadržanu opciju da se uređaj može samostalno kalibrirati unatoč tome što svaki uređaj novije generacije zadržava sposobnost samokalibracije prilikom postavljanja. Automatska samokalibracija ističe se kao velika prednost, ali u svakodnevnoj praksi svjedočimo da je ona ipak u većem ili manjem opsegu potrebna. Službene preporuke stručnih društava nalažu da je kalibracija (barem s danas dostupnim uređajima, osim FCGM koji nema tu opciju). Ishod usporedbe može biti: nije zabilježena značajna pogreška na uređaju koji se ispituje, znatna pogreška, ali nije izvršena prilagodba pogrješke ili kalibracija na prihvatljivu razinu. Strogo govoreći, pojam “kalibracija” znači samo čin usporedbe i ne uključuje nikakve manipulacije uređajem no upoređuje koncentraciju glukoze u kapilarnoj krvi sa onom u intersticiju. Zbog toga što koncentracija glukoze u intersticijskoj tekućini kasni naspram kapilarne, odmak u vremenu neće se zrcaliti na razliku u izmjerenoj glikemiji pomoću CGM odnosno glukometra dok je glikemija unutar referentnog raspona, ali će se odraziti negativno u svakoj akutnoj fluktuaciji glikemije, odnosno uočit će se znatna pogreška. Kalibraciju bismo uistinu smatrali nepotrebnom i samo kada bismo imali kontinuitet stabilne glikemije (i izvan i unutar referentnog raspona), a kako to nje slučaj i upravo je fluktuacija glikemije uz opasnost ne samo od akutnih već i kroničnih komplikacija bolesti i temeljna indikacija za propisivanje CGM uređaja. Važno je da isti zadrži mogućnost kalibracije sve dok tržište ne preplave uređaji koji to čine automatski a koji su već u jednoj široj uporabi diljem svijeta.
U okvirima kalibracije još jednom treba napomenuti da se preporuča usporediti koncentraciju glukoze u kapilarnoj krvi sa onom iz intersticijske tekućine barem jednom dnevno, a u slučaju oglašavanja alarma CGM uređaja učiniti to obavezno, prema potrebi i dva puta ukoliko je razlika velika, a sve u svrhu odabira ispravnijeg načina postupanja dalje. Potrebno je imati na umu da aplikaciji inzulina u slučaju hiperglikemije ne treba posegnuti naglo i visokim dozama kako ne bi došlo do strmog pada koncentracije glukoze. Hipoglikemije ili zabilježeni grafički trend pada glikemije treba također zbrinjavati postupno, a sve zbog tzv. „kašnjenja“ difuzije molekula glukoze iz kapilarne krvi prema plazmi.