CGM osnove
Povećanjem dostupnosti i raznolikosti uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze (CGM) sve je važnija potreba za mogućnošću usporedbe njihove preciznosti.
U svrhu postizanja i održavanja dobre glukoregulacije osobi oboljeloj od šećerne bolesti najvažnija informacija koja diktira ponašanje i samozbrinjavanje je koncentracija glukoze u organizmu, krvi ili intersticijskoj tekućini (op.au. oboljeli koji je primjereno educiran o interpretaciji razlike dvaju nalaza). Uređaj za CGM mjeri glukozu u međustaničnoj tekućini. Međustanična tekućina je tzv. „sekundarni pretinac“ u kojeg difuzijom iz kapilarne krvi prelazi glukoza. Iz tog razloga koncentracija glukoze između ta dva odjeljka je uvijek različita za nekoliko milijedinica mmol/L. Ipak, napretkom tehnologije i umjetnih algoritama – razlike između mjerenja glukoze u krvi i međustaničnoj tekućini su sve manje. Napredak je toliki da mnoge osobe sa šećernom bolesti bez već nedoumica određuju dozu inzulina na osnovi mjerenja razine glukoze u međustaničnoj tekućini, a ne više u krvi. Točnost kontinuiranog mjerenja glukoze senzorom ovisi o srednjoj apsolutnoj relativnoj razlici (engl. Mean Absolute Relative Difference, MARD) mjerenja glukoze u odnosu na tzv. Yellow Springs Instruments, (YSI koji je globalni standard za točnost mjerenja u tekućinama). Apsolutna relativna razlika izmjerene koncentracije glikemije u intersticijskoj tekućini naspram one u venskoj krvi izražava se postotkom. Niži postotak označava točniji rad senzora u različitim rasponima vrijednosti glukoze. Što je MARD manji, uređaj čiju preciznost mjerimo je precizniji, što je MARD viši – to su razlike između referentnih rezultata mjerenja glukoze u krvi i konkretnog CGM uređaja – veće. Većina tržišno dostupnih uređaja za mjerenje glikemije ima MARD između 8.5-12 % (6) što je pokazatelj dobre preciznosti, a usporediv je s MARD vrijednosti za glukometre koji su dobili Odobrenje za stavljanje medicinskog proizvoda na tržište u Europi (CE oznaka) te onih odobrenih od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA).
Treba napomenuti da točnost pojedinog CGM dobivena na osnovi kliničkih studija nije zavisna tek o preciznosti CGM sustava već na nju značajno utječe dizajn studije. Stoga se MARD rezultati točnosti ne smiju prihvaćati kao krajnje precizne vrijednosti već više kao indikacije s određenom dozom nesigurnosti. Usprkos navedenim nedostatcima, MARD je trenutno najrasprostranjenija metoda mjerenja preciznosti uređaja za CGM-a čiji su rezultati međusobno ipak usporedivi, a svakako valja istaknuti da MARD ovisi i o koncentraciji, tj. fluktuaciji glikemije u intervalu kada je senzor postavljen. Ukoliko su tada one visoke, MARD će biti viši, a u slučajevima bez velikih oscilavcija u glikemiji u vrijeme kalibracije senzora, niži. Jednako kao što raste preciznost CGM uređaja, tako se i MARD kao metodologija utvrđivanja preciznosti također konstantno unapređuje.